Devojka

Bio sam u dugoj stabilnoj vezi. Voleo sam je više od života. Lepo smo se slagali i odlučili da uskoro pravimo svadbu. Porodice su se složile tražili smo datum i vreme. Malo su me drugari cimali da se viđamo još dok sam „mladić“. Nekoliko vikenda smo izlazili svuda po gradu. Jedan od tih vikenda mislim da sam baš preterao sa pićem. Pio sa kao da me neko tera. Jedna ,druga , peta…. nisam više brojao. Neko društvo devojaka je bilo u blizini našeg stola, smeškale su se i šaputale. Odlučili smo da ih častimo pićem. Slali smo piće one su se izmešale za naš sto. Prijatno smo čavrljali, razgovarali, pili, smejali se. Pio sam i dalje i dalje. Iskreno se ničega dalje i nisam sećao. Ne znam ni gde sam ni kada otišao kući.
Probudi sam se i gledao oko sebe. Nisam bio u svom stanu. Sve je bilo belo oko mene. Pogledao sam u krevet pored mene je ležala devojka koju nisam poznavao, čak ni ime joj nisam znao. Shvatio sam šta se desilo bio sam očajan. Svadba je uskoro… Odlučio sam da se iskradem iz stana i nestanem. Krenuo sam i izašao iz stana. Gledao sam okolo kada sma izašao iz zgrade. Pozvao taksi i otišao kući.

Devojci nisam rekao ništa. Štabih i mogao da joj kažem i objasnim. Ćutao sam i rekao da smo se napili i da je bilo sve u redu.Nastavili smo sa pripremama venčanja. Nakon nekoliko dana teleon je za zvonio sa druge strane je bila Milica. Nisam znao ko je to. POdsetila me je. Bilo sam šokiran kako me je našla. Priznala mi je da me je cimnula sa mog telefona. Uf bio sam van sebe. Pokušao sam da joj objasnim da se ženim, da je to bila samo avantura , da me razume. Nastavila je da zove i insistira de se vidimo. Morao sam da odem. Bojao sam se da ne pozove u vreme kaa sam sa budućom ženom. Otišao sam. Čekala me je u nekom lokalu veoma doterana i simpatična. Tada sam to tek primetio. Razgovarali smo pokušao sam da joj objasnim, plakala je. Bilo mi je žao ali sam znao da moram da prekinem to sve. Zaista je bila greška što sam to sve uraduio. Počela je da bude neprijatna, čak da viče. Podigao sam glas i otišao. Mislio sam da je dovoljno jasno sve.
Sutra je ponovo zvala, isljučio sam zvono.Moja draga me je pitala da li je sve u redu. Ćutao sam i rekao da ne brinem.
Nastavila je da zove i smara. Pričao sam i goorio sve dok jednog dana nnisam video da je isperd moje zgrade. Ucenila me je da će sve reći mojoj devojci. Venčanje je bilo toliko blizu da sam se uplašio. Zvala je i pretila non stop. Nisam više mogo da trpim. Odlučio sam da ću sve priznati. Pozvao sam moju dragu, ona je shvatila da se sa mnom nešto dešava da sam mnogo napet, ali je sve pravdala da je zbog venčanja i priprema. Sve sam joj ispričao iskreno i čekao njen odgovor. Čekao sam da vidim šta će se desiti. Plakala je i ćutala. Otišla je bez reči. Molio sam je da ne ide da je obožavam i da želim život da delim baš sa njim. Otišla je. Dosadna devojka je zvala, Javio sam se i rekao više mi ništa ne možeš. Kada sam joj to rekao više se nikada nije javila.

Moju dragu sam zvao i zvao, molio da mi oprosti. Plakala je danima. Tešio saam je i grlio. Znao sam da treba vreme da mi oprosti i odlučio sam da budem strpljiv. Popustila je i želela da nastavi sa mnom. Bio sm presrećan. Uživali smo na svadbi, kao i ostatak našeg života. Obećao sam i sebi i njpj da se takve stvari neće više ponavljati… I za sada nisu, jer zašto da kvarim nešto prelepo što imam i dan danas i nadam se zauvek.